SR→EN

zaključiti

закључити

zakljúčiti · /zakʎǔːt͡ʃiti/ · perfective · impf.: zaključivati

RU Suggest an edit
VERB
  1. to conclude
    Iz njegovog ćutanja zaključila sam da se ljuti. — From his silence I concluded he was angry.
    Lekar je zaključio da nije ništa ozbiljno. — The doctor concluded it was nothing serious.
  2. (of a contract, deal) to conclude; to sign
    Dve firme su zaključile ugovor o saradnji. — The two companies signed a cooperation agreement.
  3. (of a meeting, speech) to close; to conclude
    Predsednik je zaključio sednicu u podne. — The chairman closed the session at noon.
    Zaključila je govor pričom o svojoj baki. — She concluded her speech with a story about her grandmother.
  4. (in school) to give a final grade
    Profesorka mi je zaključila peticu iz matematike. — The teacher gave me a top final grade in maths.

Don't confuse it with zaključati, 'to lock'.

Antonyms:
Conjugation, perfective
Present tense
jazaključim
tizaključiš
on/ona/onozaključi
mizaključimo
vizaključite
oni/one/onazaključe
Past tense: zaključio, zaključila, zaključilo · zaključili, zaključile
Future: zaključiću, zaključićeš, zaključiće, zaključićemo, zaključićete, zaključiće
Imperative: zaključi
AI Updated 28 September 2026