SR→EN

zaključivati

закључивати

zaključívati · /zakʎut͡ʃǐːʋati/ · imperfective · pf.: zaključiti

RU Suggest an edit
VERB
  1. to conclude; to infer
    Na osnovu čega to zaključuješ? — What makes you conclude that?
    Ljudi često brzo zaključuju po izgledu. — People often jump to conclusions based on appearance.
  2. (of a contract, deal) to conclude; to sign
    Firma svake godine zaključuje nove ugovore sa dobavljačima. — The company signs new contracts with suppliers every year.
  3. (of a meeting, session) to close; to bring to an end
    Predsedavajući upravo zaključuje sednicu. — The chair is just closing the session.
  4. (of school grades) to give final grades
    Profesori ove nedelje zaključuju ocene. — The teachers are giving final grades this week.

The perfective is zaključiti; do not confuse with zaključavati "to lock".

Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
jazaključujem
tizaključuješ
on/ona/onozaključuje
mizaključujemo
vizaključujete
oni/one/onazaključuju
Past tense: zaključivao, zaključivala, zaključivalo · zaključivali, zaključivale
Future: zaključivaću, zaključivaćeš, zaključivaće, zaključivaćemo, zaključivaćete, zaključivaće
Imperative: zaključuj
AI Updated 30 September 2026