ПРИЛАГАТЕЛЬНОЕ
-
(о человеке) одинокийPosle penzije se osećao osamljeno. — После выхода на пенсию он чувствовал себя одиноким.
-
(о месте, предмете) уединённый; одиноко стоящийNa brdu je stajala osamljena kuća. — На холме стоял одинокий дом.To je bio osamljen slučaj. — Это был единичный случай.
В значении «одинокий» о человеке чаще говорят usamljen.
Склонение по родам, ед. ч.
| м. р. | ж. р. | ср. р. | |
|---|---|---|---|
| Им. | osamljen | osamljena | osamljeno |
| Род. | osamljena | osamljene | osamljena |
| Дат. | osamljenu | osamljenoj | osamljenu |
| Вин. | osamljen | osamljenu | osamljeno |
| Зват. | osamljen | osamljena | osamljeno |
| Твор. | osamljenim | osamljenom | osamljenim |
| Предл. | osamljenu | osamljenoj | osamljenu |
Склонение по родам, мн. ч.
| м. р. | ж. р. | ср. р. | |
|---|---|---|---|
| Им. | osamljeni | osamljene | osamljena |
| Род. | osamljenih | osamljenih | osamljenih |
| Дат. | osamljenim | osamljenim | osamljenim |
| Вин. | osamljene | osamljene | osamljena |
| Зват. | osamljeni | osamljene | osamljena |
| Твор. | osamljenim | osamljenim | osamljenim |
| Предл. | osamljenim | osamljenim | osamljenim |
Степени сравнения: osamljeniji, osamljenija, osamljenije · najosamljeniji
Составлено ИИ
Обновлено 6 октября 2026