usamljen
усамљен/ǔsaːmʎen/
EnПРИЛАГАТЕЛЬНОЕ
-
(о человеке) одинокийPosle razvoda se osećao veoma usamljeno. — После развода он чувствовал себя очень одиноким.Mnogi stari ljudi su usamljeni. — Многие пожилые люди одиноки.
-
(о месте, предмете) уединённый; отдельно стоящийNa brdu je stajala usamljena kuća. — На холме стоял одинокий дом.
-
(о случае, явлении) единичный; отдельныйTo nije usamljen slučaj. — Это не единичный случай.
Синонимы:
Формы
| м. р. | ж. р. | ср. р. | |
|---|---|---|---|
| Им. | usamljen | usamljena | usamljeno |
| Род. | usamljena | usamljene | usamljena |
| Дат. | usamljenu | usamljenoj | usamljenu |
| Вин. | usamljen | usamljenu | usamljeno |
| Зват. | usamljen | usamljena | usamljeno |
| Твор. | usamljenim | usamljenom | usamljenim |
| Предл. | usamljenu | usamljenoj | usamljenu |
Сравнительная степень: usamljeniji
Антонимы:
društven