SR→RU

službenik

службеник

slȕžbenīk · /slûʒbeniːk/ · м. р.

EN Поправить
СУЩЕСТВИТЕЛЬНОЕ
  1. служащий; клерк
    Službenik na šalteru mi je dao pogrešan formular. — Служащий в окошке дал мне не тот бланк.
    Radi kao bankarski službenik već deset godina. — Он уже десять лет работает банковским служащим.
  2. (о государственной службе) чиновник; госслужащий
    Državni službenici dobiće povećanje plata. — Госслужащим повысят зарплаты.

О женщине — službenica.

Синонимы:
Склонение, м. р.
ед. ч.мн. ч.
Им.službenikslužbenici
Род.službenikaslužbenika
Дат.službenikuslužbenicima
Вин.službenikaslužbenike
Зват.službeničeslužbenici
Твор.službenikomslužbenicima
Предл.službenikuslužbenicima
Составлено ИИ Обновлено 28 сентября 2026