SR→EN

razbojnik

разбојник

rázbōjnīk · /rǎːzboːjniːk/ · masc.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. robber; bandit
    Razbojnik je opljačkao menjačnicu i pobegao. — The robber held up the exchange office and fled.
    Policija je uhapsila dvojicu razbojnika. — The police arrested two robbers.
  2. humor. affect. (of a child) rascal; little rogue
    Dođi ovamo, mali razbojniče! — Come here, you little rascal!
Synonyms:
Declension, masc.
singularplural
Nom.razbojnikrazbojnici
Gen.razbojnikarazbojnika
Dat.razbojnikurazbojnicima
Acc.razbojnikarazbojnike
Voc.razbojničerazbojnici
Ins.razbojnikomrazbojnicima
Loc.razbojnikurazbojnicima
AI Updated 29 September 2026