ratnik
ратник/râtniːk/ · м. р.
EnСУЩ
-
воинU filmu glumi srednjovekovnog ratnika. — В фильме он играет средневекового воина.Moj deda je bio pravi ratnik. — Мой дед был настоящим воином.
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | ratnik | ratnici |
| Род. | ratnika | ratnika |
| Дат. | ratniku | ratnicima |
| Вин. | ratnika | ratnike |
| Зват. | ratniče | ratnici |
| Твор. | ratnikom | ratnicima |
| Предл. | ratniku | ratnicima |