SR→EN

provaljivati

проваљивати

provaljívati · /proʋaʎǐːʋati/ · imperfective · pf.: provaliti

RU Suggest an edit
VERB
  1. (u + acc.) to break into; to burgle; to invade
    Neko provaljuje u automobile u našoj ulici. — Someone keeps breaking into cars on our street.
    Lopovi su provaljivali u vikendice tokom zime. — Thieves broke into weekend cottages during the winter.
  2. slang (someone, something) to figure out; to notice; to see through
    Uvek ga provaljujem kad laže. — I always see through him when he lies.
    Polako provaljujem kako ovaj program radi. — I'm slowly figuring out how this program works.
  3. slang (of jokes) to crack jokes
    Celo veče je provaljivao fore i svi su se smejali. — He was cracking jokes all evening and everyone laughed.
  4. slang (of silly remarks) to blurt out silly or absurd things
    Opet provaljuje gluposti pred svima. — He's blurting out nonsense in front of everyone again.

In the sense "break into" it takes u + acc.: provaljivati u stan.

Synonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
japrovaljujem
tiprovaljuješ
on/ona/onoprovaljuje
miprovaljujemo
viprovaljujete
oni/one/onaprovaljuju
Past tense: provaljivao, provaljivala, provaljivalo · provaljivali, provaljivale
Future: provaljivaću, provaljivaćeš, provaljivaće, provaljivaćemo, provaljivaćete, provaljivaće
Imperative: provaljuj
AI Updated 29 October 2026