prizivati
призиватиprizívati · /prizǐːʋati/ · imperfective · pf.: prizvati
VERB
-
formal dated (+ acc.) to call; to summonGospodar je zvoncem prizivao poslugu. — The master would ring a bell to call the servants.U starim pričama kraljevi prizivaju vitezove na dvor. — In old tales, kings summon knights to court.
-
(of memories, images) to evoke; to bring backOva pesma mi priziva uspomene iz detinjstva. — This song brings back childhood memories for me.
-
(of God, spirits) to invoke; to call on; to summonNa toj seansi su navodno prizivali duhove. — At that séance they supposedly summoned spirits.U nevolji je prizivala Boga u pomoć. — In trouble she called on God for help.
-
(of a wished-for event) to long for; to call forPosle ove vrućine svi prizivaju kišu. — After this heat, everyone is longing for rain.
-
(of misfortune, evil) to tempt fate; to jinxNe prizivaj nesreću! — Don't tempt fate!
The perfective counterpart is prizvati.
Expressions
-
prizivati pameti — to try to bring someone to their sensesUzalud ga prizivamo pameti, ne sluša nikoga. — We're trying in vain to bring him to his senses; he won't listen to anyone.
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | prizivam |
| ti | prizivaš |
| on/ona/ono | priziva |
| mi | prizivamo |
| vi | prizivate |
| oni/one/ona | prizivaju |
Past tense: prizivao, prizivala, prizivalo · prizivali, prizivale
Future: prizivaću, prizivaćeš, prizivaće, prizivaćemo, prizivaćete, prizivaće
Imperative: prizivaj
AI
Updated 29 October 2026