SR→EN

dozivati

дозивати

dozívati · /dozǐːʋati/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. to call; to call out to
    Dete je dozivalo mamu iz dvorišta. — The child was calling for his mom from the yard.
    Neko te doziva sa ulice. — Someone is calling you from the street.
  2. (dozivati upomoć) to call for help
    Čuli smo ženu kako doziva upomoć. — We heard a woman calling for help.

Takes the accusative (dozivati koga); the perfective is dozvati.

Synonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
jadozivljem
tidozivlješ
on/ona/onodozivlje
midozivljemo
vidozivljete
oni/one/onadozivlju
Past tense: dozivao, dozivala, dozivalo · dozivali, dozivale
Future: dozivaću, dozivaćeš, dozivaće, dozivaćemo, dozivaćete, dozivaće
Imperative: dozivlji
AI Updated 29 September 2026