dozivati
дозиватиdozívati · /dozǐːʋati/ · imperfective
VERB
-
to call; to call out toDete je dozivalo mamu iz dvorišta. — The child was calling for his mom from the yard.Neko te doziva sa ulice. — Someone is calling you from the street.
-
(dozivati upomoć) to call for helpČuli smo ženu kako doziva upomoć. — We heard a woman calling for help.
Takes the accusative (dozivati koga); the perfective is dozvati.
Synonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | dozivljem |
| ti | dozivlješ |
| on/ona/ono | dozivlje |
| mi | dozivljemo |
| vi | dozivljete |
| oni/one/ona | dozivlju |
Past tense: dozivao, dozivala, dozivalo · dozivali, dozivale
Future: dozivaću, dozivaćeš, dozivaće, dozivaćemo, dozivaćete, dozivaće
Imperative: dozivlji
AI
Updated 29 September 2026