predočiti
предочитиpredòčiti · /predǒt͡ʃiti/ · perfective · impf.: predočavati, predočivati
VERB
-
(of documents, evidence) to present; to produce; to showAdvokat je predočio sudu nove dokaze. — The lawyer presented new evidence to the court.Na granici morate predočiti pasoš. — At the border you have to show your passport.
-
(to someone) to make clear; to point outLekar mu je predočio sve rizike operacije. — The doctor made all the risks of the operation clear to him.
-
formal (predočiti sebi) to envisage; to imagineTeško je predočiti sebi koliko je to bilo daleko. — It's hard to imagine how far away that was.
Usually used as predočiti nekome nešto (dative + accusative).
Synonyms:
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | predočim |
| ti | predočiš |
| on/ona/ono | predoči |
| mi | predočimo |
| vi | predočite |
| oni/one/ona | predoče |
Past tense: predočio, predočila, predočilo · predočili, predočile
Future: predočiću, predočićeš, predočiće, predočićemo, predočićete, predočiće
Imperative: predoči
AI
Updated 6 October 2026