SR→RU

poznanica

познаница

pòznanica · /pǒznanit͡sa/ · ж. р.

EN Поправить
СУЩЕСТВИТЕЛЬНОЕ
  1. знакомая
    Juče sam u gradu srela jednu staru poznanicu. — Вчера в городе я встретила одну старую знакомую.
    Ona mi nije drugarica, samo poznanica s posla. — Она мне не подруга, просто знакомая по работе.

Мужской род — poznanik.

Склонение, ж. р.
ед. ч.мн. ч.
Им.poznanicapoznanice
Род.poznanicepoznanica
Дат.poznanicipoznanicama
Вин.poznanicupoznanice
Зват.poznanicepoznanice
Твор.poznanicompoznanicama
Предл.poznanicipoznanicama
Составлено ИИ Обновлено 30 сентября 2026