SR→RU

povetarac

поветарац

povetárac · /poʋetǎːrat͡s/ · м. р.

EN Поправить
СУЩЕСТВИТЕЛЬНОЕ
  1. ветерок; лёгкий бриз
    Uveče je duvao prijatan povetarac s reke. — Вечером с реки дул приятный ветерок.
    Na moru uvek ima malo povetarca. — На море всегда есть лёгкий ветерок.
Синонимы:
vetrić lahor
Склонение, м. р.
ед. ч.мн. ч.
Им.povetaracpovetarci
Род.povetarcapovetaraca
Дат.povetarcupovetarcima
Вин.povetaracpovetarce
Зват.povetarčepovetarci
Твор.povetarcempovetarcima
Предл.povetarcupovetarcima
Составлено ИИ Обновлено 29 сентября 2026