pouzdanje
поуздањеpouzdánje · /pouzdǎːɲe/ · neut.
NOUN
-
(in someone or something) trust; confidence; relianceImam puno pouzdanje u svoje saradnike. — I have full confidence in my colleagues.Izgubio je pouzdanje u sudstvo. — He lost his trust in the judiciary.
-
(in oneself) self-confidencePosle te pobede igrač je povratio pouzdanje u sebe. — After that win, the player regained his self-confidence.
-
(s pouzdanjem) certaintyNe može se sa pouzdanjem reći ko je kriv. — It can't be said with certainty who is to blame.
Used with u + acc. (pouzdanje u ljude); for self-confidence samopouzdanje is more common.
Synonyms:
Antonyms:
Declension, neut.
| singular | |
|---|---|
| Nom. | pouzdanje |
| Gen. | pouzdanja |
| Dat. | pouzdanju |
| Acc. | pouzdanje |
| Voc. | pouzdanje |
| Ins. | pouzdanjem |
| Loc. | pouzdanju |
AI
Updated 6 October 2026