VOCAB.RS

poverenje

поверење

/poʋerěːɲe/ · neut.

Ru
NOUN
  1. trust; confidence
    Imam potpuno poverenje u svog lekara. — I have complete trust in my doctor.
    Izgubio je poverenje kolega posle te laži. — He lost his colleagues' trust after that lie.

Trust in someone is poverenje u + accusative: imati poverenja u nekoga.

Synonyms:
vera uverenje
Forms
singularplural
Nom.poverenjepoverenja
Gen.poverenjapoverenja
Dat.poverenjupoverenjima
Acc.poverenjepoverenja
Voc.poverenjepoverenja
Ins.poverenjempoverenjima
Loc.poverenjupoverenjima
Antonyms: nepoverenje, sumnja
Expressions
  • u poverenju — in confidence
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0