SR→EN

samopouzdanje

самопоуздање

samopouzdánje · /samopouzdǎːɲe/ · neut.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. self-confidence
    Nedostaje mu samopouzdanja. — He lacks self-confidence.
    Posle tog uspeha stekla je samopouzdanje. — After that success she gained self-confidence.

Often used in imati/nemati samopouzdanja, izgubiti samopouzdanje.

Antonyms:
Declension, neut.
singular
Nom.samopouzdanje
Gen.samopouzdanja
Dat.samopouzdanju
Acc.samopouzdanje
Voc.samopouzdanje
Ins.samopouzdanjem
Loc.samopouzdanju
AI Updated 28 September 2026