SR→RU

poligraf

полиграф

polìgraf · м. р.

EN Поправить
СУЩЕСТВИТЕЛЬНОЕ
  1. полиграф; детектор лжи
    Osumnjičeni je pristao da ga testiraju na poligrafu. — Подозреваемый согласился пройти проверку на полиграфе.
    Političar je pao na poligrafu. — Политик не прошёл проверку на полиграфе.

Обычно употребляется с предлогом na: testirati na poligrafu, pasti na poligrafu.

Склонение, м. р.
ед. ч.мн. ч.
Им.poligrafpoligrafi
Род.poligrafapoligrafa
Дат.poligrafupoligrafima
Вин.poligrafpoligrafe
Зват.poligrafepoligrafi
Твор.poligrafompoligrafima
Предл.poligrafupoligrafima
Составлено ИИ Обновлено 29 сентября 2026