SR→RU

podanik

поданик

pòdanīk · /pǒdaniːk/ · м. р.

EN Поправить
СУЩЕСТВИТЕЛЬНОЕ
  1. подданный
    Kralj je tražio potpunu poslušnost od svojih podanika. — Король требовал от своих подданных полного повиновения.
    On je bio britanski podanik. — Он был британским подданным.
  2. пренебр. покорный слуга; раб
    Ne želim da budem ničiji podanik. — Я не хочу быть ничьим рабом.
Склонение, м. р.
ед. ч.мн. ч.
Им.podanikpodanici
Род.podanikapodanika
Дат.podanikupodanicima
Вин.podanikapodanike
Зват.podaničepodanici
Твор.podanikompodanicima
Предл.podanikupodanicima
Составлено ИИ Обновлено 29 сентября 2026