SR→RU

plaćenik

плаћеник

plȃćenīk · /plâːt͡ɕeniːk/ · м. р.

EN Поправить
СУЩЕСТВИТЕЛЬНОЕ
  1. наёмник
    U tom ratu borili su se i strani plaćenici. — В той войне воевали и иностранные наёмники.
  2. пренебр. наёмник; продажный человек
    Vlast ih stalno naziva stranim plaćenicima. — Власти постоянно называют их иностранными наёмниками.
Синонимы:
Склонение, м. р.
ед. ч.мн. ч.
Им.plaćenikplaćenici
Род.plaćenikaplaćenika
Дат.plaćenikuplaćenicima
Вин.plaćenikaplaćenike
Зват.plaćeničeplaćenici
Твор.plaćenikomplaćenicima
Предл.plaćenikuplaćenicima
Составлено ИИ Обновлено 29 сентября 2026