otpadnik
отпадникòtpadnīk · /ǒtpadniːk/ · masc.
NOUN
-
renegade; apostateStranka ga je proglasila otpadnikom posle glasanja. — After the vote, the party declared him a renegade.
-
outcast; outsiderPosle skandala živeo je kao otpadnik od društva. — After the scandal he lived as an outcast from society.
Synonyms:
Declension, masc.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | otpadnik | otpadnici |
| Gen. | otpadnika | otpadnika |
| Dat. | otpadniku | otpadnicima |
| Acc. | otpadnika | otpadnike |
| Voc. | otpadniče | otpadnici |
| Ins. | otpadnikom | otpadnicima |
| Loc. | otpadniku | otpadnicima |
AI
Updated 29 October 2026