SR→EN

otpadnik

отпадник

òtpadnīk · /ǒtpadniːk/ · masc.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. renegade; apostate
    Stranka ga je proglasila otpadnikom posle glasanja. — After the vote, the party declared him a renegade.
  2. outcast; outsider
    Posle skandala živeo je kao otpadnik od društva. — After the scandal he lived as an outcast from society.
Synonyms:
Declension, masc.
singularplural
Nom.otpadnikotpadnici
Gen.otpadnikaotpadnika
Dat.otpadnikuotpadnicima
Acc.otpadnikaotpadnike
Voc.otpadničeotpadnici
Ins.otpadnikomotpadnicima
Loc.otpadnikuotpadnicima
AI Updated 29 October 2026