SR→EN

navaljivati

наваљивати

navaljívati · /naʋaʎǐːʋati/ · imperfective · pf.: navaliti

RU Suggest an edit
VERB
  1. to insist; to press; to keep pushing
    Nemoj da navaljuješ, već sam ti rekla ne. — Stop pushing, I already told you no.
    Domaćin je navaljivao da ostanemo na večeri. — The host kept insisting that we stay for dinner.
  2. (of a crowd) to throng; to swarm; to rush
    Kupci navaljuju na prodavnice pred praznike. — Shoppers swarm the stores before the holidays.
  3. (+ na + acc.) to press the attack; to attack
    Napadači su sve vreme navaljivali na naš gol. — The forwards kept pressing toward our goal.
  4. colloq. (of food) to dig in; to fall upon
    Kad god bi videla kolače, deca bi navaljivala na njih. — Whenever they saw cakes, the kids would fall upon them.

Present tense: navaljujem; often with na + accusative or da + present; the perfective is navaliti.

Synonyms:
insistirati nasrtati
Conjugation, imperfective
Present tense
janavaljujem
tinavaljuješ
on/ona/ononavaljuje
minavaljujemo
vinavaljujete
oni/one/onanavaljuju
Past tense: navaljivao, navaljivala, navaljivalo · navaljivali, navaljivale
Future: navaljivaću, navaljivaćeš, navaljivaće, navaljivaćemo, navaljivaćete, navaljivaće
Imperative: navaljuj
AI Updated 29 October 2026