navaljivati
наваљиватиnavaljívati · /naʋaʎǐːʋati/ · imperfective · pf.: navaliti
VERB
-
to insist; to press; to keep pushingNemoj da navaljuješ, već sam ti rekla ne. — Stop pushing, I already told you no.Domaćin je navaljivao da ostanemo na večeri. — The host kept insisting that we stay for dinner.
-
(of a crowd) to throng; to swarm; to rushKupci navaljuju na prodavnice pred praznike. — Shoppers swarm the stores before the holidays.
-
(+ na + acc.) to press the attack; to attackNapadači su sve vreme navaljivali na naš gol. — The forwards kept pressing toward our goal.
-
colloq. (of food) to dig in; to fall uponKad god bi videla kolače, deca bi navaljivala na njih. — Whenever they saw cakes, the kids would fall upon them.
Present tense: navaljujem; often with na + accusative or da + present; the perfective is navaliti.
Synonyms:
insistirati
nasrtati
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | navaljujem |
| ti | navaljuješ |
| on/ona/ono | navaljuje |
| mi | navaljujemo |
| vi | navaljujete |
| oni/one/ona | navaljuju |
Past tense: navaljivao, navaljivala, navaljivalo · navaljivali, navaljivale
Future: navaljivaću, navaljivaćeš, navaljivaće, navaljivaćemo, navaljivaćete, navaljivaće
Imperative: navaljuj
AI
Updated 29 October 2026