SR→EN

navaliti

навалити

naváliti · /naʋǎːliti/ · perfective · impf.: navaljivati

RU Suggest an edit
VERB
  1. (of a crowd) to rush; to swarm; to throng
    Kupci su navalili na rasprodaju. — Shoppers swarmed to the sale.
    Ljudi su navalili na vrata čim su se otvorila. — People rushed the doors as soon as they opened.
  2. colloq. to insist; to press
    Mama je navalila da obučem jaknu. — Mom insisted that I put on a jacket.
    Navalio je na mene da ga odvezem kući. — He kept pressing me to drive him home.
  3. (na + acc.) to set upon; to attack
    Trojica su navalila na njega ispred kafića. — Three guys set upon him outside the café.
    Protivnik je snažno navalio u drugom poluvremenu. — The opponents pressed hard in the second half.
  4. colloq. (of food, work) to dig into; to pounce on
    Deca su navalila na picu. — The kids dug into the pizza.
  5. (of tears, blood) to well up; to rush
    Suze su joj navalile na oči. — Tears welled up in her eyes.
  6. (something onto someone) to load onto; to saddle someone with
    Navalili su mu sav posao na leđa. — They dumped all the work on him.
    Navalio je vreće na kola i krenuo. — He loaded the sacks onto the cart and set off.

Usually used with na + accusative; the imperfective is navaljivati.

Synonyms:
nahrupiti jurnuti napasti
Conjugation, perfective
Present tense
janavalim
tinavališ
on/ona/ononavali
minavalimo
vinavalite
oni/one/onanavale
Past tense: navalio, navalila, navalilo · navalili, navalile
Future: navaliću, navalićeš, navaliće, navalićemo, navalićete, navaliće
Imperative: navali
AI Updated 29 September 2026