navaliti
навалитиnaváliti · /naʋǎːliti/ · perfective · impf.: navaljivati
VERB
-
(of a crowd) to rush; to swarm; to throngKupci su navalili na rasprodaju. — Shoppers swarmed to the sale.Ljudi su navalili na vrata čim su se otvorila. — People rushed the doors as soon as they opened.
-
colloq. to insist; to pressMama je navalila da obučem jaknu. — Mom insisted that I put on a jacket.Navalio je na mene da ga odvezem kući. — He kept pressing me to drive him home.
-
(na + acc.) to set upon; to attackTrojica su navalila na njega ispred kafića. — Three guys set upon him outside the café.Protivnik je snažno navalio u drugom poluvremenu. — The opponents pressed hard in the second half.
-
colloq. (of food, work) to dig into; to pounce onDeca su navalila na picu. — The kids dug into the pizza.
-
(of tears, blood) to well up; to rushSuze su joj navalile na oči. — Tears welled up in her eyes.
-
(something onto someone) to load onto; to saddle someone withNavalili su mu sav posao na leđa. — They dumped all the work on him.Navalio je vreće na kola i krenuo. — He loaded the sacks onto the cart and set off.
Usually used with na + accusative; the imperfective is navaljivati.
Synonyms:
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | navalim |
| ti | navališ |
| on/ona/ono | navali |
| mi | navalimo |
| vi | navalite |
| oni/one/ona | navale |
Past tense: navalio, navalila, navalilo · navalili, navalile
Future: navaliću, navalićeš, navaliće, navalićemo, navalićete, navaliće
Imperative: navali
AI
Updated 29 September 2026