СУЩЕСТВИТЕЛЬНОЕ
-
приказ; распоряжениеVojnici su izvršili naređenje. — Солдаты выполнили приказ.Dobio sam naređenje od šefa da ostanem. — Начальник распорядился, чтобы я остался.
Обычные сочетания: izdati naređenje, izvršiti naređenje, po naređenju + род.
Склонение, ср. р.
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | naređenje | naređenja |
| Род. | naređenja | naređenja |
| Дат. | naređenju | naređenjima |
| Вин. | naređenje | naređenja |
| Зват. | naređenje | naređenja |
| Твор. | naređenjem | naređenjima |
| Предл. | naređenju | naređenjima |
Составлено ИИ
Обновлено 30 сентября 2026