SR→EN

kočiti

кочити

kóčiti · /kǒːt͡ʃiti/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. (of a vehicle) to brake
    Uvek kočim polako kad je put mokar. — I always brake gently when the road is wet.
    Autobus je kočio pred svakim semaforom. — The bus braked at every traffic light.
  2. (of progress, action) to hinder; to hold back; to hamper
    Birokratija koči razvoj malih firmi. — Bureaucracy is holding back the growth of small businesses.
    Strah ga koči da progovori na sastanku. — Fear keeps him from speaking up in meetings.
  3. (kočiti se) to stiffen; to go stiff
    Od hladnoće su mi se kočili prsti. — My fingers were going stiff from the cold.

The perfective is zakočiti: Naglo je zakočio means "He braked suddenly".

Antonyms:
ubrzavati podsticati
Conjugation, imperfective
Present tense
jakočim
tikočiš
on/ona/onokoči
mikočimo
vikočite
oni/one/onakoče
Past tense: kočio, kočila, kočilo · kočili, kočile
Future: kočiću, kočićeš, kočiće, kočićemo, kočićete, kočiće
Imperative: koči
AI Updated 29 September 2026