ići
ићи/ǐt͡ɕi/ · imperfective
RuVERB
-
to go; to walkSvaki dan idem na posao peške. — I walk to work every day.Kuda ideš večeras? — Where are you going tonight?
-
(of affairs; + dat.) to go; to get on; to succeedKako ti ide novi posao? — How's the new job going?Matematika mi nikad nije išla. — I was never any good at maths.
-
(of a machine) to work; to runSat na zidu opet ne ide. — The clock on the wall has stopped again.
-
(of time) to pass; to go byVreme brzo ide kad se zabavljaš. — Time flies when you're having fun.
-
(+ dat.) to suit; to go withOva boja ti baš ide. — This colour really suits you.Crno vino ide uz meso. — Red wine goes with meat.
For destinations use ići u/na + acc. (ići u školu, na more); to a person use ići kod + gen. (ići kod lekara).
Forms
| Present tense | |
|---|---|
| ja | idem |
| ti | ideš |
| on/ona/ono | ide |
| mi | idemo |
| vi | idete |
| oni/one/ona | idu |
Past (masc.): išao
Imperative: idi
Antonyms:
stajati
Expressions
- ići na živce — to get on someone's nerves
- ići od ruke — to come easily to someone