izreći
изрећиìzreći · /ǐzret͡ɕi/ · perfective · impf.: izricati
VERB
-
to say; to express; to utterOd uzbuđenja nije mogao da izrekne ni reč. — He was so nervous he couldn't utter a word.Na sastanku je otvoreno izrekla svoje mišljenje. — At the meeting she openly stated her opinion.
-
(of a sentence, penalty) to pass; to imposeSud mu je izrekao kaznu od pet godina zatvora. — The court sentenced him to five years in prison.
-
(izreći se) to let slip; to misspeakNije hteo da nam kaže, ali se izrekao. — He didn't want to tell us, but he let it slip.
Often used in izreći kaznu, izreći presudu — to impose a penalty, pass a sentence.
Synonyms:
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | izreknem |
| ti | izrekneš |
| on/ona/ono | izrekne |
| mi | izreknemo |
| vi | izreknete |
| oni/one/ona | izreknu |
Past tense: izrekao, izrekla, izreklo · izrekli, izrekle
Imperative: izrekni
AI
Updated 29 October 2026