SR→RU

harmonika

хармоника

harmònika · /xarmǒnika/ · ж. р.

EN Поправить
СУЩЕСТВИТЕЛЬНОЕ
  1. аккордеон; гармонь
    Deda svira harmoniku na svakoj slavi. — Дедушка играет на аккордеоне на каждой славе.
    Na svadbi su svirale truba i harmonika. — На свадьбе играли труба и аккордеон.
  2. (usna harmonika) губная гармошка
    Kupio je sinu usnu harmoniku. — Он купил сыну губную гармошку.

«Играть на аккордеоне» — svirati harmoniku (вин. падеж, без предлога).

Склонение, ж. р.
ед. ч.мн. ч.
Им.harmonikaharmonike
Род.harmonikeharmonika
Дат.harmoniciharmonikama
Вин.harmonikuharmonike
Зват.harmonikoharmonike
Твор.harmonikomharmonikama
Предл.harmoniciharmonikama
Составлено ИИ Обновлено 29 сентября 2026