SR→EN

brbljati

брбљати

br̀bljati · /bř̩bʎati/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. colloq. to chatter; to babble
    Deca su brbljala celim putem do mora. — The kids chattered all the way to the seaside.
    Prestani da brbljaš i slušaj me! — Stop babbling and listen to me!
  2. colloq. (of a secret) to blab
    Nemoj njemu ništa da pričaš, on sve brblja. — Don't tell him anything, he blabs everything.
Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
jabrbljam
tibrbljaš
on/ona/onobrblja
mibrbljamo
vibrbljate
oni/one/onabrbljaju
Past tense: brbljao, brbljala, brbljalo · brbljali, brbljale
Future: brbljaću, brbljaćeš, brbljaće, brbljaćemo, brbljaćete, brbljaće
Imperative: brbljaj
AI Updated 29 September 2026