blebetati
блебетатиblebètati · /blebětati/ · imperfective
VERB
-
colloq. derog. to babble; to prattle; to blabberPrestani da blebećeš i slušaj me! — Stop babbling and listen to me!On stalno blebeće gluposti na sastancima. — He keeps blabbering nonsense at meetings.
Present tense: blebećem, blebećeš.
Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | blebećem |
| ti | blebećeš |
| on/ona/ono | blebeće |
| mi | blebećemo |
| vi | blebećete |
| oni/one/ona | blebeću |
Past tense: blebetao, blebetala, blebetalo · blebetali, blebetale
Future: blebetaću, blebetaćeš, blebetaće, blebetaćemo, blebetaćete, blebetaće
Imperative: blebeći
AI
Updated 6 October 2026