zabranjivati
забрањиватиzabranjívati · /zabraɲǐːʋati/ · imperfective · pf.: zabraniti
VERB
-
to forbid; to prohibitRoditelji mu zabranjuju da izlazi noću. — His parents forbid him to go out at night.Zašto mi stalno nešto zabranjuješ? — Why are you always forbidding me things?
-
(of law, authorities) to ban; to outlawNovi zakon zabranjuje pušenje u kafićima. — The new law bans smoking in cafés.
The person is in the dative, the thing in the accusative or da + present: zabranjivati deci slatkiše, zabranjivati nekome da puši.
Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | zabranjujem |
| ti | zabranjuješ |
| on/ona/ono | zabranjuje |
| mi | zabranjujemo |
| vi | zabranjujete |
| oni/one/ona | zabranjuju |
Past tense: zabranjivao, zabranjivala, zabranjivalo · zabranjivali, zabranjivale
Future: zabranjivaću, zabranjivaćeš, zabranjivaće, zabranjivaćemo, zabranjivaćete, zabranjivaće
Imperative: zabranjuj
AI
Updated 28 September 2026