SR→EN

zabranjivati

забрањивати

zabranjívati · /zabraɲǐːʋati/ · imperfective · pf.: zabraniti

RU Suggest an edit
VERB
  1. to forbid; to prohibit
    Roditelji mu zabranjuju da izlazi noću. — His parents forbid him to go out at night.
    Zašto mi stalno nešto zabranjuješ? — Why are you always forbidding me things?
  2. (of law, authorities) to ban; to outlaw
    Novi zakon zabranjuje pušenje u kafićima. — The new law bans smoking in cafés.

The person is in the dative, the thing in the accusative or da + present: zabranjivati deci slatkiše, zabranjivati nekome da puši.

Synonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
jazabranjujem
tizabranjuješ
on/ona/onozabranjuje
mizabranjujemo
vizabranjujete
oni/one/onazabranjuju
Past tense: zabranjivao, zabranjivala, zabranjivalo · zabranjivali, zabranjivale
Future: zabranjivaću, zabranjivaćeš, zabranjivaće, zabranjivaćemo, zabranjivaćete, zabranjivaće
Imperative: zabranjuj
AI Updated 28 September 2026