zabraniti
забранити/zabrǎːniti/ · perfective · impf.: zabranjivati
RuVERB
-
(to someone) to forbid; to prohibitLekar mu je zabranio da puši. — The doctor forbade him to smoke.Mama mi je zabranila da izlazim večeras. — Mom forbade me to go out tonight.
-
(officially, by law) to ban; to outlawGrad je zabranio pušenje u kafićima. — The city banned smoking in cafés.Vlada je zabranila uvoz tog proizvoda. — The government banned the import of that product.
Used as zabraniti someone (dat.) something (acc.) or zabraniti someone (dat.) da + verb.
Synonyms:
onemogućiti
sprečiti
Forms
| Present tense | |
|---|---|
| ja | zabranim |
| ti | zabraniš |
| on/ona/ono | zabrani |
| mi | zabranimo |
| vi | zabranite |
| oni/one/ona | zabrane |
Past (masc.): zabranio
Imperative: zabrani