uzviknuti
узвикнутиuzvíknuti · /uzʋǐːknuti/ · perfective
Suggest an editVERB
-
to exclaim; to shout„Pobedili smo!“ uzviknuo je Marko. — "We won!" Marko exclaimed.Kad je videla miša, uzviknula je od straha. — When she saw the mouse, she cried out in fear.
Synonyms:
viknuti
kriknuti
Antonyms:
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | uzviknem |
| ti | uzvikneš |
| on/ona/ono | uzvikne |
| mi | uzviknemo |
| vi | uzviknete |
| oni/one/ona | uzviknu |
Past tense: uzviknuo, uzviknula, uzviknulo · uzviknuli, uzviknule
Future: uzviknuću, uzviknućeš, uzviknuće, uzviknućemo, uzviknućete, uzviknuće
Imperative: uzvikni
AI
Updated 6 October 2026