upravnik
управникùpravnīk · masc.
NOUN
-
(of an institution) director; manager; headUpravnik pozorišta je podneo ostavku. — The theatre director has resigned.
-
(of a prison) warden; governorUpravnik zatvora nije dozvolio posetu. — The prison warden didn't allow the visit.
-
(of a building) building manager; superintendentPozovi upravnika zgrade, lift opet ne radi. — Call the building manager, the lift is broken again.
Usually followed by the institution in the genitive: upravnik bolnice, upravnik zgrade; a woman is upravnica.
Synonyms:
Declension, masc.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | upravnik | upravnici |
| Gen. | upravnika | upravnika |
| Dat. | upravniku | upravnicima |
| Acc. | upravnika | upravnike |
| Voc. | upravniče | upravnici |
| Ins. | upravnikom | upravnicima |
| Loc. | upravniku | upravnicima |
AI
Updated 30 September 2026