SR→EN

uozbiljiti

уозбиљити

uozbíljiti · /uozbǐːʎiti/ · perfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. (uozbiljiti se) to become serious; to turn serious
    Kad je čuo vest, odmah se uozbiljio. — When he heard the news, he immediately turned serious.
  2. (uozbiljiti se, of a person) to settle down; to grow up
    Posle rođenja sina, konačno se uozbiljio. — After his son was born, he finally settled down.
  3. (uozbiljiti se, of a situation) to get serious
    Stvari su se uozbiljile kad je stigla policija. — Things got serious when the police arrived.
  4. (+ acc.) to make serious; to sober
    Ta vest ga je odmah uozbiljila. — That news sobered him up at once.

Mostly used with se; the imperfective is uozbiljavati se.

Conjugation, perfective
Present tense
jauozbiljim
tiuozbiljiš
on/ona/onouozbilji
miuozbiljimo
viuozbiljite
oni/one/onauozbilje
Past tense: uozbiljio, uozbiljila, uozbiljilo · uozbiljili, uozbiljile
Future: uozbiljiću, uozbiljićeš, uozbiljiće, uozbiljićemo, uozbiljićete, uozbiljiće
Imperative: uozbilji
AI Updated 29 September 2026