SR→EN

Turčin

Турчин

Tùrčin · /tǔrt͡ʃin/ · masc.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. Turk
    Moj komšija je Turčin iz Istanbula. — My neighbour is a Turk from Istanbul.
    Na fakultetu sam upoznao jednog Turčina. — I met a Turk at university.
  2. (in history) Turk; Ottoman
    Srbija je vekovima bila pod Turcima. — Serbia was under the Turks for centuries.
  3. derog. (of Balkan Muslims) Turk
    Nazvao ga je Turčinom, što je bila teška uvreda. — He called him a Turk, which was a serious insult.

Written with a capital letter: Turčin; a woman is Turkinja, and the plural is Turci.

Expressions
  • pušiti kao Turčin — to smoke like a chimney
    Deda je ceo život pušio kao Turčin. — Grandpa smoked like a chimney his whole life.
Declension, masc.
singularplural
Nom.TurčinTurci
Gen.TurčinaTuraka
Dat.TurčinuTurcima
Acc.TurčinaTurke
Voc.TurčineTurci
Ins.TurčinomTurcima
Loc.TurčinuTurcima
AI Updated 29 October 2026