sumnjičiti
сумњичитиsùmnjičiti · /sǔmɲit͡ʃiti/ · imperfective
VERB
-
(+ acc., za + acc.) to suspectPolicija ga sumnjiči za krađu automobila. — The police suspect him of stealing a car.Zašto me stalno sumnjičiš da lažem? — Why do you keep suspecting me of lying?
Sumnjičiti nekoga za nešto is to suspect a person; sumnjati u nešto is to doubt something.
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | sumnjičim |
| ti | sumnjičiš |
| on/ona/ono | sumnjiči |
| mi | sumnjičimo |
| vi | sumnjičite |
| oni/one/ona | sumnjiče |
Past tense: sumnjičio, sumnjičila, sumnjičilo · sumnjičili, sumnjičile
Future: sumnjičiću, sumnjičićeš, sumnjičiće, sumnjičićemo, sumnjičićete, sumnjičiće
Imperative: sumnjiči
AI
Updated 6 October 2026