SR→EN

sumnjičiti

сумњичити

sùmnjičiti · /sǔmɲit͡ʃiti/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. (+ acc., za + acc.) to suspect
    Policija ga sumnjiči za krađu automobila. — The police suspect him of stealing a car.
    Zašto me stalno sumnjičiš da lažem? — Why do you keep suspecting me of lying?

Sumnjičiti nekoga za nešto is to suspect a person; sumnjati u nešto is to doubt something.

Conjugation, imperfective
Present tense
jasumnjičim
tisumnjičiš
on/ona/onosumnjiči
misumnjičimo
visumnjičite
oni/one/onasumnjiče
Past tense: sumnjičio, sumnjičila, sumnjičilo · sumnjičili, sumnjičile
Future: sumnjičiću, sumnjičićeš, sumnjičiće, sumnjičićemo, sumnjičićete, sumnjičiće
Imperative: sumnjiči
AI Updated 6 October 2026