razbijač
разбијачrazbìjāč · /razbǐjaːt͡ʃ/ · masc.
NOUN
-
colloq. rowdy; ruffian; thugPosle utakmice su razbijači polomili izloge u centru. — After the match, thugs smashed shop windows downtown.On je poznat kao kafanski razbijač. — He's known as a bar-room brawler.
-
(often in set phrases) breaker; one who or that which breaks or smashes somethingSindikat ga je nazvao razbijačem štrajka. — The union called him a strikebreaker.Ta emisija je pravi razbijač mitova o zdravoj ishrani. — That show is a real myth-buster about healthy eating.
Declension, masc.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | razbijač | razbijači |
| Gen. | razbijača | razbijača |
| Dat. | razbijaču | razbijačima |
| Acc. | razbijača | razbijače |
| Voc. | razbijaču | razbijači |
| Ins. | razbijačem | razbijačima |
| Loc. | razbijaču | razbijačima |
AI
Updated 23 October 2026