SR→EN

razbijati

разбијати

razbíjati · /razbǐːjati/ · imperfective · pf.: razbiti

RU Suggest an edit
VERB
  1. to break; to smash
    Deca stalno razbijaju čaše dok se igraju. — The kids keep breaking glasses while they play.
    Neko nam svake noći razbija prozore na zgradi. — Someone smashes the windows of our building every night.
  2. (razbijati se) to break; to shatter
    Talasi se razbijaju o stene. — The waves are breaking against the rocks.
  3. (of fear, boredom) to dispel; to relieve
    Dosadu na putu razbijamo pričanjem viceva. — We relieve the boredom on the road by telling jokes.
  4. (of a group, enemy) to crush; to break up
    Policija uspešno razbija kriminalne grupe u gradu. — The police are successfully breaking up criminal gangs in the city.
  5. slang (of a song, person) to rock; to be awesome
    Ova pesma stvarno razbija! — This song really rocks!

The perfective is razbiti; 'to break a banknote' is usually said with it: razbiti hiljadarku.

Synonyms:
Expressions
  • razbijati glavu — to rack one's brains
    Ne razbijaj glavu oko toga, rešićemo sutra. — Don't rack your brains over it, we'll sort it out tomorrow.
Conjugation, imperfective
Present tense
jarazbijam
tirazbijaš
on/ona/onorazbija
mirazbijamo
virazbijate
oni/one/onarazbijaju
Past tense: razbijao, razbijala, razbijalo · razbijali, razbijale
Future: razbijaću, razbijaćeš, razbijaće, razbijaćemo, razbijaćete, razbijaće
Imperative: razbijaj
AI Updated 17 October 2026