SR→EN

pričinjavati

причињавати

pričinjávati · /prit͡ʃiɲǎːʋati/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. (pričinjavati se + dat.) to seem; to imagine seeing or hearing
    Pričinjava mi se da neko kuca na vrata. — I keep thinking someone's knocking at the door.
    Noću joj se pričinjavaju senke u sobi. — At night she imagines shadows in the room.
  2. formal (+ acc.) to cause; to give
    Ova odluka nam pričinjava velike teškoće. — This decision is causing us great difficulties.
    Pričinjava mi zadovoljstvo da vas pozdravim. — It gives me pleasure to welcome you.

In the sense 'to seem' it is used with se and the dative: pričinjava mi se.

Synonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
japričinjavam
tipričinjavaš
on/ona/onopričinjava
mipričinjavamo
vipričinjavate
oni/one/onapričinjavaju
Past tense: pričinjavao, pričinjavala, pričinjavalo · pričinjavali, pričinjavale
Future: pričinjavaću, pričinjavaćeš, pričinjavaće, pričinjavaćemo, pričinjavaćete, pričinjavaće
Imperative: pričinjavaj
AI Updated 29 October 2026