izazivati
изазивати/izazǐːʋati/ · imperfective · pf.: izazvati
RuVERB
-
to cause; to triggerPušenje izaziva ozbiljne bolesti. — Smoking causes serious diseases.Ovaj lek ponekad izaziva pospanost. — This medicine sometimes causes drowsiness.
-
(of feelings, reactions) to provoke; to arouseNjegove izjave uvek izazivaju skandal. — His statements always provoke a scandal.Novi zakon izaziva veliko nezadovoljstvo građana. — The new law is causing great discontent among citizens.
-
(of a person) to provoke; to challengeNemoj da ga izazivaš, znaš da je nervozan. — Don't provoke him, you know he's on edge.Stalno izaziva mlađeg brata na tuču. — He keeps challenging his younger brother to a fight.
Takes the accusative; "izazivati nekoga na nešto" means to challenge someone to something (na dvoboj, na tuču).
Synonyms:
prouzrokovati
uzrokovati
podsticati
dražiti
Forms
| Present tense | |
|---|---|
| ja | izazivljem |
| ti | izazivlješ |
| on/ona/ono | izazivlje |
| mi | izazivljemo |
| vi | izazivljete |
| oni/one/ona | izazivlju |
Past (masc.): izazivao
Imperative: izazivlji
Antonyms:
sprečavati, smirivati
Expressions
- izazivati sudbinu — to tempt fate