pričinjavati
причињаватиpričinjávati · /prit͡ʃiɲǎːʋati/ · imperfective
VERB
-
(pričinjavati se + dat.) to seem; to imagine seeing or hearingPričinjava mi se da neko kuca na vrata. — I keep thinking someone's knocking at the door.Noću joj se pričinjavaju senke u sobi. — At night she imagines shadows in the room.
-
formal (+ acc.) to cause; to giveOva odluka nam pričinjava velike teškoće. — This decision is causing us great difficulties.Pričinjava mi zadovoljstvo da vas pozdravim. — It gives me pleasure to welcome you.
In the sense 'to seem' it is used with se and the dative: pričinjava mi se.
Synonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | pričinjavam |
| ti | pričinjavaš |
| on/ona/ono | pričinjava |
| mi | pričinjavamo |
| vi | pričinjavate |
| oni/one/ona | pričinjavaju |
Past tense: pričinjavao, pričinjavala, pričinjavalo · pričinjavali, pričinjavale
Future: pričinjavaću, pričinjavaćeš, pričinjavaće, pričinjavaćemo, pričinjavaćete, pričinjavaće
Imperative: pričinjavaj
AI
Updated 29 October 2026