potkupiti
поткупитиpotkúpiti · /potkǔːpiti/ · perfective
VERB
-
to bribePokušao je da potkupi policajca, ali nije uspeo. — He tried to bribe the policeman, but failed.Sudiju su navodno potkupili pre utakmice. — The referee was allegedly bribed before the match.
Takes the accusative: potkupiti koga; the imperfective is potkupljivati.
Synonyms:
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | potkupim |
| ti | potkupiš |
| on/ona/ono | potkupi |
| mi | potkupimo |
| vi | potkupite |
| oni/one/ona | potkupe |
Past tense: potkupio, potkupila, potkupilo · potkupili, potkupile
Future: potkupiću, potkupićeš, potkupiće, potkupićemo, potkupićete, potkupiće
Imperative: potkupi
AI
Updated 6 October 2026