SR→EN

podmititi

подмитити

podmítiti · /podmǐːtiti/ · perfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. to bribe
    Pokušao je da podmiti saobraćajca, ali nije uspeo. — He tried to bribe the traffic cop, but it didn't work.
    Direktor je podmitio inspektora. — The director bribed the inspector.

Takes the accusative (podmititi koga); the imperfective is podmićivati.

Synonyms:
Conjugation, perfective
Present tense
japodmitim
tipodmitiš
on/ona/onopodmiti
mipodmitimo
vipodmitite
oni/one/onapodmite
Past tense: podmitio, podmitila, podmitilo · podmitili, podmitile
Future: podmitiću, podmitićeš, podmitiće, podmitićemo, podmitićete, podmitiće
Imperative: podmiti
AI Updated 29 September 2026