ponor
понорpònor · /pǒnor/ · masc.
NOUN
-
abyss; chasm; precipicePut vodi tik pored ponora, vozi polako. — The road runs right along the precipice, drive slowly.Kamen je pao u ponor bez zvuka. — The stone fell into the abyss without a sound.
-
(figurative) gulf; chasmIzmeđu bogatih i siromašnih je sve veći ponor. — The gulf between rich and poor keeps growing.
-
(figurative) abyss; disasterKockanje ga je gurnulo u ponor. — Gambling pushed him into the abyss.
Expressions
-
na ivici ponora — on the brink of disasterFirma je bila na ivici ponora. — The company was on the brink of disaster.
Declension, masc.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | ponor | ponori |
| Gen. | ponora | ponora |
| Dat. | ponoru | ponorima |
| Acc. | ponor | ponore |
| Voc. | ponoru | ponori |
| Ins. | ponorom | ponorima |
| Loc. | ponoru | ponorima |
AI
Updated 29 September 2026