SR→EN

pokoravati

покоравати

pokorávati · /pokorǎːʋati/ · imperfective · pf.: pokoriti

RU Suggest an edit
VERB
  1. (+ acc.) to subjugate; to conquer
    Rimljani su vekovima pokoravali susedne narode. — The Romans subjugated neighbouring peoples for centuries.
  2. (pokoravati se + dat.) to submit; to obey
    On ne želi da se pokorava nikome. — He doesn't want to submit to anyone.
    Vojnici se pokoravaju naređenjima komandanta. — Soldiers obey their commander's orders.

In the sense "to obey" it takes se and the dative: pokoravati se zakonu.

Synonyms:
potčinjavati osvajati
Conjugation, imperfective
Present tense
japokoravam
tipokoravaš
on/ona/onopokorava
mipokoravamo
vipokoravate
oni/one/onapokoravaju
Past tense: pokoravao, pokoravala, pokoravalo · pokoravali, pokoravale
Future: pokoravaću, pokoravaćeš, pokoravaće, pokoravaćemo, pokoravaćete, pokoravaće
Imperative: pokoravaj
AI Updated 6 October 2026