pljuvati
пљуватиpljȕvati · /pʎûʋati/ · imperfective
VERB
-
to spitNemoj da pljuješ po ulici! — Don't spit in the street!Deca su pljuvala koštice od trešanja. — The kids were spitting out cherry pits.
-
colloq. (+ po + loc.) to trash; to badmouthStalno pljuje po svom bivšem šefu. — He's always trashing his former boss.Na mrežama svi pljuju po novom filmu. — Everyone online is trashing the new film.
The perfective is pljunuti; in the sense 'to badmouth' it usually takes po + locative.
Expressions
-
pljuvati u tanjir iz kog jedeš — to bite the hand that feeds youNe pljuj u tanjir iz kog jedeš, firma ti je sve dala. — Don't bite the hand that feeds you — the company gave you everything.
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | pljujem |
| ti | pljuješ |
| on/ona/ono | pljuje |
| mi | pljujemo |
| vi | pljujete |
| oni/one/ona | pljuju |
Past tense: pljuvao, pljuvala, pljuvalo · pljuvali, pljuvale
Future: pljuvaću, pljuvaćeš, pljuvaće, pljuvaćemo, pljuvaćete, pljuvaće
Imperative: pljuj
AI
Updated 29 October 2026