SR→EN

opozicija

опозиција

opozícija · /opozǐːt͡sija/ · fem.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. (in politics) opposition
    Opozicija je najavila proteste za subotu. — The opposition has announced protests for Saturday.
    Posle izbora stranka je prešla u opoziciju. — After the election, the party went into opposition.
  2. opposition; resistance; contrast
    Njegov predlog naišao je na jaku opoziciju u firmi. — His proposal met with strong opposition at the company.

It is mostly used in the political sense; «biti u opoziciji» means to be in opposition.

Synonyms:
protivljenje otpor
Antonyms:
Declension, fem.
singularplural
Nom.opozicijaopozicije
Gen.opozicijeopozicija
Dat.opozicijiopozicijama
Acc.opozicijuopozicije
Voc.opozicijoopozicije
Ins.opozicijomopozicijama
Loc.opozicijiopozicijama
AI Updated 29 September 2026