SR→EN

odobrenje

одобрење

odobrénje · /odobrěːɲe/ · neut.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. permission; authorization
    Za to vam treba odobrenje direktora. — You need the director's permission for that.
    Banka mi je poslala odobrenje kredita. — The bank sent me the loan approval.
  2. approval
    Klimnuo je glavom u znak odobrenja. — He nodded in approval.

Usually used as "dobiti/dati odobrenje za nešto".

Synonyms:
Antonyms:
Declension, neut.
singularplural
Nom.odobrenjeodobrenja
Gen.odobrenjaodobrenja
Dat.odobrenjuodobrenjima
Acc.odobrenjeodobrenja
Voc.odobrenjeodobrenja
Ins.odobrenjemodobrenjima
Loc.odobrenjuodobrenjima
AI Updated 28 September 2026