odobrenje
одобрењеodobrénje · /odobrěːɲe/ · neut.
NOUN
-
permission; authorizationZa to vam treba odobrenje direktora. — You need the director's permission for that.Banka mi je poslala odobrenje kredita. — The bank sent me the loan approval.
-
approvalKlimnuo je glavom u znak odobrenja. — He nodded in approval.
Usually used as "dobiti/dati odobrenje za nešto".
Antonyms:
Declension, neut.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | odobrenje | odobrenja |
| Gen. | odobrenja | odobrenja |
| Dat. | odobrenju | odobrenjima |
| Acc. | odobrenje | odobrenja |
| Voc. | odobrenje | odobrenja |
| Ins. | odobrenjem | odobrenjima |
| Loc. | odobrenju | odobrenjima |
AI
Updated 28 September 2026