obučiti
обучитиobùčiti · /obǔt͡ʃiti/ · perfective · impf.: obučavati
VERB
-
(+ acc., za + acc.) to trainFirma nas je obučila za rad u novom programu. — The company trained us to work with the new software.Obučio je psa da donosi novine. — He trained the dog to fetch the newspaper.
-
(+ acc. and dat.) to teachOtac ga je obučio zanatu još kao dečaka. — His father taught him the trade when he was still a boy.
Do not confuse with obući "to dress" (obučem, obukao); obučiti means "to train".
Synonyms:
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | obučim |
| ti | obučiš |
| on/ona/ono | obuči |
| mi | obučimo |
| vi | obučite |
| oni/one/ona | obuče |
Past tense: obučio, obučila, obučilo · obučili, obučile
Future: obučiću, obučićeš, obučiće, obučićemo, obučićete, obučiće
Imperative: obuči
AI
Updated 29 September 2026